Oznake

7ba6320a0118ce869ba2b5e197b44e9aRazbiti krug vječnog kruženja. Suočiti se sa onim što nas drži u tom krugu i vidjeti osjećaj lažnog postojanja, bivanja, traži smjelost od nekolicine koja je za to spremna. Ostali se batrgaju u močvari imaginarnog znanja, svijeta koji su stvorili kako bi zaštitili upravo to što je lažno i to što je stvorilo svijet u kojem se nalaze. Smjelost traži uočavanje krajnosti u kojima stvaramo sigurnost ali i težimo da je razbijemo. Smjelost upravo vodi tome da se uoče te krajnosti življenja. Smjelost bez Svjesnosti nije smjelost već ludilo koje nazivate hrabrost. Kao što je kukavičluk odsustvo stanja svjesnosti sebe, tako je i hrabrost njena suprotnost. Niti jedno od to dvoje ne uključuje svjesnost. Ali bez temelja iste ne bi moglo da postoji.
Nejakog će povući jedna ili druga krajnost i upravo u tome krije se trenje koje omogućuje transformaciju. Transformacija nije moguća ukoliko nema troje. Troje nastaje iz Dvoje. A Dvoje je vrhunsko izražavanje Nule, neutralizacije (u nekim Tradicijama to nazivaju Jedno). Dvije krajnosti i ono što je izvan njih, suptilnije, prisutnije, stalnije. Niz je dijelova koji učestvuju u transformaciji. Ali transformacija se odvija samo na jedan način. Otuda i izreka da “postoji samo jedan jedini ispravni put”. Doći do finalne transformacije traži fragmente znanja koji su ujedinjeni u jednu cjelinu. To je zadnji Šok koji čovjek sebi daje i koji u njemu izaziva specifično osjećanje koje vodi Unutarnjoj Objektivizaciji koja je subjektivna (ovo je često puta temelj mnogih nesporazuma jer se temeljno ni ne razumije.) Subjektivna je jer se događa samo individui, ne ostalima. Otuda izraz Subjektivna Objektivizacija ili Objektivizacija Subjekta. Šok kroz koji ulazi cjelokupno učenje omogućuje transformaciju, ali taj Šok traži konkretizaciju svakog dijela učenja koje omogućuje finalnu transformaciju. A to traži inteligenciju. Inteligencija je svjesnost, svijest razvijena do krajnosti unutar čovjeka. Problem sa inteligencijom jeste da ona nije pamet, ne ovisi o niže-inteligentnim primjercima ljudskog roda i njihovim pretpostavkama, o njihovom moralu, idejama o tome šta bi trebalo biti i na koji način jer je to u skladu sa njihovim ograničenim pogledom. Nadčovjek nije čovjek. Nadčovjek je suština Inteligencije koja čovjeku može izgledati kao strahovita sila zla, ili kao netko ili nešto što ruši sve ljudske temelje. Otuda je i Tantričko Učenje upravo Učenje o Nadčovjeku. Jasno mi je da će ovo izazvati reakcije kod većine i ponovo zle jezike usmjeriti na ono što pišem, ali je dobro da čitaju to što pišem, barem dobivaju mogućnost svog osobnog razvoja.
Nadčovjek nije ne-ljudskost. Nije ni ne-moral. Osho je to nazvao Zorba-Buda, ali Osho je bio dobar pjesnik i svoje govore nije sam pisao. Nadčovjek je kombinacija božanskog i ljudskog. Božansko u ljudskom tijelu i umu. Problem sa ovim jeste izraz “božansko”. Božansko je sve ono što je iznad ljudskog a pripada određenoj liniji Svijesti koja nije ograničena postojanjem na različitim razinama.
Samo Nadčovjek može biti čovjek u potpunosti. Jer on ne pripada ljudskom ograničenju. Prepreka koju ljudski rod u tome ima jeste da takav čovjek ne odgovara ljudskim mjerilima, može biti opasan po njih, a može biti blagoslov. Sve zavisi od poretka niza sila i zakona koji djeluju u oba slučaja, tj. i u čovjeku i u Nadčovjeku. U tom slučaju čovjek je pasivan, otpor, inertnost a Nadčovjek predstavlja Aktivnu Silu. Neutralnu samu izvucite ako možete. Ako u tome uspijete shvatit ćete šta je temelj Nadčovjeku.

Kakve veze ima tvoja misao, negativna ili pozitivna emocija, tjelesnost i um sa jasnoćom tvoje Namjere? – Rekla je upitno me gledajući. – Kakve veze ima cijeli kozmos sa Usmjerenošću i jačinom tvoje Voljne Namjere? Odluči se već jednom šta si i prekini da me umaraš sa svojim ljudskim glupostima. Razjasni sebi šta si to ti. Osjeti to što znaš da Jesi i napokon, bez prepreke živi to u potpunosti. A onda svjedoči Univerzumu u skladu sa tim. – Intervju sa Kalii

U praksi, u mnogim slučajevima, ljudska priroda kojom prosuđujemo nešto što njoj ne pripada pravi prepreku svakom tragaocu. Zanimljivo je da mnogi misle da su Tragaoci. Ali da li tragalac dopušta svojim ograničenjima da ga blokiraju? Vjeruje li on onom što u njemu imitira traganje? Prihvaća li on ono što je ljudsko u potrazi za božanskim? Tragalac je Učenik. A Učenik je netko tko Uči, a ne biva podučavan, ne biva sljedbenik niti vjernik, a ponajmanje đak koji prepisuje i čita prepisano. Šta ste vi?

Učenik je svjesnost oslobođena ljudskog ograničenja. Da li su to sljedbenici, vjernici i đaci? Sve dok ste jadan i napaćen mali čovjek nemate pravo da se nazovete Učenikom. Jer oni nije ni jadan, ni napaćen a ni mali čovjek. Učenika krasi Smjelost. Smjelost nije u krajnostima hrabrosti i kukavičluka, mužjaka i muškarca, ženke i žene. Ona je IZVAN tih krajnosti i UVIJEK djeluje na nižu razinu sila koje čine mužjaka, ženku, ili kukavicu, baš kao i muškarca, ženu i hrabrog čovjeka. Ali vi ne razumijete Put izvan krajnosti. I zato bauljate u močvari osobnog ograničenja. Čak i Nadčovjek u svom nastajanju ima iste probleme kao i svaki drugi čovjek. Trenutke slabosti, padove, ludilo osobnost, smrtnost, manjak snage i hrabrosti, sumnje i podozrivosti, ali ima jednu osobinu koja ga upravo usmjerava ka tom stanju Nadčovjeka. Ima smjelost da bez obzira na sve odigra svoju Legendu (potražite ovaj izraz da ga razumijete). Legenda je ono što na Istoku nazivaju Dharmom. Karma može da ga ograničava ali upravo ona izaziva pojavu Dharme kod njega, jačanje iste, kretanje prema Dharmi koja je Nadčovjek.
On nije bog, nije boginja. On nije ništa izvan bilo kojeg pojma koje ljudi koriste, ali ima Smjelost da odigra Legendu što bolje može i umije. Za mnoge na tom putu to je propast jer ne bivaju dovoljno oprezni na suprotne sile koje dolaze iz nižih stanja. Ali “nisu ostavili sluzav trag kao puž”. Dapače, sagorjeli su kao meteor u atmosferi. Čak i hrabrost se boji da ne sagori. Ako ne govorimo o ludilu nepromišljenosti koju u svom snu ljudi nazivaju hrabrošću.

Ako je ljudska svjesnost usnula i vezana za ono što su procesi umova ne možemo pričati o onom što je definirano Nadčovjekom. Nadčovjek (izraz “Nadčovjek” preuzet je od Shrii Aurobinda) je ono što je povezano sa Stanjem Sjedinjenja, Nirvanom, Nirvikalpa Samadhijem. Ali na aktivan način. Spušteno u ljudsku razinu, ispunjava njegove umove, obuhvaća cijelog čovjeka i život koji ima. Bez Psihičkog koje obuhvaća ljudski um, tijelo i život ne možemo pričati o Nadčovjeku i njegovoj Prirodi koja se spušta i obuhvaća čak i Psihičko. Svi opisi koje nalazimo o Bogo-ljudima u raznim svetim spisima, tekstovima drevnih učenja upravo njih koristi kao simbole za ono što čovjek treba da postane. Svjesnost da ste vi svjesnost koja promatra jeste prvi korak na tom Putu. I to je jedino što se može nazvati Putem. Ostalo je Staza ili Prilazna Staza (put). Svjesnost je Smjelost izvan podozrivosti, sumnje, ljudskih ograničavajućih osobina. Ali Smjelost prije svega jer bez nje nećete pustiti ta ograničenja. Već ćete imitirati to. To ćete primijetiti po onom moralisti, pravedniku, koji se izražava pravedničkim bijesom na sve što nije po njegovoj volji. To su “ja” koja učestvuju u promatraču. I samim tim to nije promatrač. Promatrač je odraz Božanskog u čovjeku i on mora da bude očišćen od svih dijelova koji komentiraju, koji na bilo koji način učestvuju u Sadhani jer putem toga Osobnost pusta pipke kao hobotnica i održava se živom, a to ne može da se odbaci sve dok prihvaćate te dijelove kao sebe, sve dok im dajete snagu. A samim tim ne razumijete Tradiciju ni Učenje koje slijedite ili u kojem mislite da ste Učenik. Naglasak Učenika je na onom što Učenik jeste. A to nije ograničena svjesnost. Svjesnost preuzeta osobnošću koja se boji, sumnja, podozriva je. Svjesnost ne smije biti ograničena sa tri faktora vezivanja. A o njima sam pisao. Vrijeme, prostor i ograničeno biće (individua – ne volim koristiti ovu riječ jer se pogrešno razumije). Ako prihvaćate opravdanje, izuzetak zašto ste onda na Putu ka Sebi? Ako prihvaćate ljudskog zašto ste na božanskom putu? Ako dopuštate nižim faktorima ograničenja da vas vezuju svaki čas zašto ste onda na putu? I finalno pitanje, DA LI STE NA PUTU?

Pravda li se Svjesnost? Ima li svjesnost komentatora na nogometnom prvenstvu u vašoj glavi? Da li je Svjesnost ograničenja ograničenjem ljudskosti? Da li je ona mlaka, mlitava, ljigava kao osobnost?

“Ne možete služiti dva gospodara”; “Sjedite na dvije stolice”, itd. Kojeg gospodara bi želite da služite? Koju Stvarnost želite da prihvatite? Imate li Smjelosti barem u jednom od niza ljigavih života prihvatiti Najvišu Stvarnost, mogućnost Nadčovjeka, i ako treba zajebati cijeli život u tom prihvaćanju ali da bude odraz vas samih?
Reći ću da nemate. Čak vam to i dokazati. A vi, ako želite, dokažite mi suprotno.

Možda u toj težnji nećete uspjeti, a možda i hoćete. Ali ćete sagorjeti kao meteor u atmosferi i nećete ostaviti sluzav trag kao puž. Nećete biti ljigavi. Znam da nekolicina ima smjelost za to. I mnogi ne uspiju. I mnogi plate ogromnu cijenu u tome. Ali se ne cjenjkaju. Ni sa sobom ni sa darom života koji su dobili. Upoznao sam dosta onih koji govore da su na Putu ali jako malo onih koji su na njemu i bili. Upoznao sam mnogo svojeglavih, tvrdoglavih, pomalo ludih koji se diče svojim ludilom i neprilagođenosti. To nisu ljudi na Putu. To su imitatori koji ne prepoznaju onu vitalnu silu koja ih tjera da to rade.
Mnogi misle da je Nadčovjek – biće ispunjeno Božanskom Voljom i Sviješću – samilostan, prepun suosjećanja, ispunjen nekim umišljenim mirom i blaženstvom, vrlinama umišljenih yogija. Drago mi je da to tako misle. Jer da njih nema ne bi bilo upravo ni Nadčovjeka. Čovjek o Nadčovjeku može samo da filozofira a oni koji ga dožive, i na trenutke, bivaju: “prvo iznenađeni, pa prestrašeni i na kraju vladaju nad svime”. Čovjek misli da će kada ga ispuni Božanska Volja napokon biti zaštićen u stadu božanskih vo(l)jnika. Da će netko drugi umjesto njega donositi odluke, da će neki imaginarni bog da donosi odluke umjesto čovjeka. To samo govori o tome da ne poznaju ništa od onoga što pričaju da poznaju. Da, Božanska Volja će da donosi odluke. To je istina. Ali vi ne znate šta je to. Zato čitate, tražite, ispitujete autoritete da vam otkriju o čemu se radi a oni su isto tako kao i vi u močvari vlastita smrada. Oko sebe imate niz primjera šta je to Nadčovjek. I ako znate kako, ako imate Svjesnost, vidjet ćete ih. A to će biti vrhunski poraz. Kapitulacija koja donosi smrt onog koji to vidi. Mi o njima volimo da čitamo ali nemamo Smjelosti da postanemo jedan od njih. Ne izazivamo Usud, jer se bojimo izazova samog Usuda. Usuditi se. Izazvati vrhunski Usud. To je Put Nadčovjeka. To je Put Oslobođenja. To je Put Božanskog.
Da li ste na njemu?
Ili još uvijek samo zavaravate sebe? Lažete se i hipnotizirate se riječima Velikana?

Čovjek teži zvijezdama ali se uporno drži korijenja u močvari vlastite Osobnosti. Teorije su divne za “ubijanje” vremena sve dok vas Boginja Vremena i Razaranja ne dokrajči. Na kraju “ubijeno vrijeme” se pokaže kao najdublja Istina ljudskog života. Ali Boginja Vremena ne pušta svoj stisak bez obzira koliko joj se molili. Transformacija sebe je odlika Nadčovjeka jer dolazi iz Transcendencije. Svatko tko teži Oslobođenju prosto nema vremena da gubi na ludosti svog uma, na ograničenja koja ga drže u zatvoru koji je on sam kao osjećaj “ja”, osjećaj tzv. “života”. Možda neće uspjeti, ali će uspjeti jer boginja Smjelosti vodi samo one koji smiju da upitaju najdublje i najopasnije pitanje o stvarnosti samog sebe, ljudskosti, čovjeka. Ostali o tome čitaju, a neki čak i pjesme pjevaju.

Oglasi